kafka

kafka

O blogu

Ima li nekog pisca koji je fascinantniji od Kafke?

Franz Kafka, Moritz Schnitzer, vegetarijanstvo i IVU

his lifePosted by mathias Tue, January 04, 2011 00:01:09

Franz Kafka, Moritz Schnitzer, vegetarijanstvo i IVU

Napis koji slijedi - iz pera dr. Jana Stastnya - sažeti je prikaz života Franza Kafke, njegovog vegetarijanstva i suradnje s Međunarodnim vegetarijanskim društvom (International Vegetarian Union, dalje u napisu IVU), te veze s Moritzom Schnitzerom. Moritz Schnitzer je bio vegetarijanac židovskog porijekla iz Češke, član IVU i organizator kongresa IVU 1929. te 15 godina urednik časopisa Reformblatt. Kafka je sreo Schnitzera 1911., a on ga je upoznao sa zdravim načinom života. Izvori podataka su Kafkini rukopisi i dnevnici, koje preporučamo za čitanje svima koji misle da je Kafka dosadan i teško čitljiv pisac. Njegovo putovanje kroz život, njegovi osjećaji i ispovijedi mnogo govore o njegovoj odluci da postane vegetarijanac.

'Kafka je postao vegetarijanac iz zdravstvenih i etičkih razloga. Imao je malo vjere u službenu medicinu, ali se je zanimao za pozitivne učinke svježe prehrane. Bio je među aktivistima koji su se zauzimali za zabranu vivisekcije (seciranja) nad živim bićima.' (Richard Schwartz)

Franz Kafka rođen je 3. srpnja 1883. u Pragu u Češkoj, koji je tada bio dio Austro-Ugarske monarhije. Rođen je u obitelji koja je govorila njemački kao prvorođeni od šestoro djece. Nakon srednje škole studirao je pravo na sveučilištu u Pragu, završio je školovanje kao doktor pravnih znanosti i zaposlio se u osiguravajućem društvu. Budući da ga je zanimala književnost, počeo je pisati knjige i objavljivati članke i tako je postao jedan od vodećih suvremenih pisaca s pričama kao što su Preobrazba, Proces i Zamak.

Njegov otac potjecao je iz židovske obitelji, a po zanimanju je bio, kao i njegovi preci, mesar (to je bio uzrok brojnih Franzovih teškoća). Kafka je bolovao od tuberkuloze i umro 1924. u 41. godini.

Postoje mnoge priče i glasine o Kafki, o čemu svjedoči više od 100 knjiga, koje opisuju njegov život i na osnovu kojih čitatelj dobiva dojam da se bez korištenja izvornih Kafkinih zapisa ponavljaju i prepisuju. Jedna od takvih tvrdnji iz tih knjiga je da je Kafka bio nepoznati pisac, koji je stvarao još 60-ih godina.

Velika je istina vezana uz Kafkin život da je bio poznat samo kao pisac, a ne i kao vegetarijanac. U praškom časopisu Prager Tagblatt u lipnju 1918. Kafka je bio spomenut triput u dva različita članka, a u jednom od njih je zapisano:

'Franz Kafka, koji je zaslužio književnu nagradu nazvanu 'Nagrada fontane' za njegove priče Preobrazba i Vuk, kupio je imanje u blizini Deutschböhmena, u namjeri povezivanja s prirodom na vegetarijanski način.'

Postoje i druge tvrdnje, kao primjerice da je volio Prag, da je bio sramežljiv, posebno pred ženama i da nije mario za svoj posao. Pažljivi čitatelji njegovih rukopisa i opisa iz njegova vremena znaju da je nadasve želio posjećivati Prag, da je volio putovanja po Europi, da je imao više žena nego što je u to vrijeme za Europu bilo uobičajeno, te da je bio jako dobar pravnik. Njegov poslodavac ga je kao dobrog radnika zaštitio od vojne službe tijekom 1. svjetskog rata.

Kafkin slavni navod

Tijekom promatranja riba u akvariju primijetio je:

'Sada vas mogu mirno gledati u oči jer vas više ne jedem.'

Ovu rečenicu navode mnogi ljudi, premda ih malo zna za njezin izvor. Prvi put je ta rečenica navedena u Kafkinom životopisu, kojega je napisao njegov najbolji prijatelj Max Brod. Brod tvrdi da ju je Kafka rekao svojoj djevojci tijekom posjeta akvariju u Berlinu, a nakon tog događaja i sam Brod je postao istinski vegetarijanac. Kafka je vegetarijance uspoređivao s ranim kršćanima ... vegetarijance su progonili i ismijavali u prljavim, javnim blagovaonicama.

Kafka - vegetarijanac

Nije točno poznato kada je Kafka postao vegetarijanac, no gotovo sigurno je to bilo između 1909. i 1910. godine. U prosincu 1910. je napisao u dnevnik: 'Razmišljao sam o vegetarijanskoj večeri i ustvrdio da sam bio zadovoljan sa svojom probavom.' Veliki utjecaj na Kafku je vjerojatno imao njegov stric Siegfried Löwy, koji je bio liječnik. Kafka je bio oduševljen knjigom 'Moj sustav', koju je napisao Jorgen Peder Müller (1866-1938.), danski sportaš i vegetarijanac, koji je održao predavanje u vegetarijanskom restoranu u Pragu 1906. Nadahnuo ga je također Horace Fletcher (1849-1919), koji je promicao da je važno da hranu dobro i dugo žvačemo. Kafkinom ocu trebalo je nekoliko mjeseci da prihvati njegov novi način žvakanja hrane tijekom obiteljskih obroka.

Godine 1911. Kafka je susreo Moritza Schnitzera, koji mu je predložio vegetarijansku prehranu, svjež zrak, spavanje uz otvoreni prozor i rad u vrtu. Kafka je prihvatio njegove savjete, uključujući i onaj o radu u vrtu. Nakon posla pridružio bi se praškim vrtlarima i pomagao im uređivati parkove.

Kafka je postao vegetarijanac iz zdravstvenih razloga. No, kasnije se pokazalo da je ostao vegetarijancem zbog etičkih načela. Sa svojom sestrom Ottlo dogovorio se je da će ona postati vegetarijanka umjesto njega, u slučaju da ga liječnici zbog zdravstvenih razloga prisile jesti meso. Na taj način tražio je da se sačuvaju životi životinja. Sestra Ottle držala se obećanja do Kafkine smrti i sve do kraja njezina života u koncentracijskom logoru u Drugom svjetskom ratu.

Postoji jedna zanimljiva činjenica. Kafka je puno pisao o životinjama. Godine 1917. napisao je kratki članak pod naslovom 'Ein Bericht für eine Akademie' ('Izvještaj za Akademiju'), u kojem je opisao odnos između čovjeka i životinje. U svojim pričama opisuje majmune, kao ljudima najsličnije životinje, konje, pse, mačke, krte, goveda... U tim pričama opisuje surove i krvave prizore vezane uz meso. Prijepis iz rukopisa:

'Mesar je jednog jutra dovezao žive krave. Sat vremena sam u grču ležao na tvrdom podu sa stražnje strane mojeg ureda, s jastukom i svom odjećom što sam je pronašao na ušima. Htio sam utišati glasanje krava, koje me je okruživalo sa svih strana. Osjećao sam se kao jadnici koji okruže govedo i još mu toplo tijelo trgaju zubima. Nakon nekoliko trenutaka tišine odlučio sam izaći. U dvorištu su ležala trupla goveda kao pijanci oko šanka...'

U knjigama različnih pisaca o Kafki zapisano je da je Moritz Schnitzer bio fanatik i pristaša sekte. Moritz Schnitzer je bio uspješan židovski poslovni čovjek i vlasnik tekstilne tvornice u Warnsdorfu na sjeveru Češke. Nakon dugotrajne bolesti počeo se je zanimati za vegetarijansku prehranu i zdrav način življenja i počeo pomagati drugima. Godine 1894. osnovao je društvo pod imenom Naturheilverein (Društvo za prirodno liječenje) i počeo izdavati časopis 'Reformblatt für Gesundheitspflege' ('Podloga za zdravstvene reforme'). Ubrzo je okupio brojna društva koja su promicala slogan 'Povratak prirodi' u savez društava.

Schnitzer je ljudima davao savjete o zdravoj prehrani i naglašavao važnost tjelesnih aktivnosti, pomagao je također u ozdravljenju onih koji si nisu mogli priuštiti (bolničko) liječenje. Godine 1906. kupio je imanje i pozvao ljude da si na njemu uređuju zelene vrtove, što se je pokazalo dobrim rješenjem u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je vladala glad. Kasnije je kupio i dodatno imanje s jednakom namjenom, na kojem je izgradio javni bazen. Vrtovi su još i danas dio toga imanja. Tijekom Prvog svjetskog rata mijenjao je svoje tvorničke proizvode za vegetarijansku hranu, koju je s pomoću praških vegetarijanaca razdjeljivao gladnima. Često je bio optuživan da pomaže ozdravljivati bez potrebnog obrazovanja, premda je na suđenjima uvijek bivao oslobađan uslijed neutemeljenih optužbi. U časopisu 'Vegetarian Messenger' ('Vegetarijanski glasnik') u rujnu 1935. zapisano je:

'Gospodin M. Schnitzer (Čehoslovačka Republika) govorio je na temu 'Etička primjena vegetarijanstva', pri čemu je naglasio da je vegetarijanac iz moralnih razloga, da bi čovjek trebao djelovati u skladu s mogućnošću izbora po vlastitoj savjesti i u skladu sa svojim osjetilima vida, mirisa, sluha i okusa. Naša osjetila su se stoljećima krivo koristila, te su mogućnosti našeg mozga smanjene. G. Schnitzer je postao vegetarijanac zbog otpora kojeg je osjećao pri prizorima klanja životinja na selu. Jedno jutro uočio je tele privezano za stablo lipe u vrijeme cvjetanja. Uslijedio je dolazak mesara koji je udario bespomoćnu životinju sjekirom i potom joj prerezao grlo. Prizor ubiranja zrelih plodova u voćnjaku se razlikuje od mesarskog čina po svojim posljedicama.'

Godine 1923. su Moritz Schnitzer i njegov sin Adalbert prisustvovali međunarodnom kongresu IVU-a u Stockholmu, na kojemu je IVU postao dio Društva za prirodno liječenje. Također su prisustvovali drugim skupovima IVU-a. Njegovi prijatelji, Bernhard O. Dürr i Hans Erwin Feix bili su aktivni članovi IVU-a i zajednički su organizirali kongres 1929. u Steinschönau. Sve je teklo glatko do 1938., kada ih je pritisnulo političko pitanje u vezi Minhenskog sporazuma i priključenja rubnih područja Čehoslovačke, gdje je Schnitzer živio. Schnitzer je bio porijeklom Židov, stoga na Skupštini Društva za prirodno liječenje nakon 44 godine predsjedanja nije čak bio predložen za predsjednika, niti je ponovno biran. Njegovo mjesto preuzeo je njegov stari prijatelj Bernhard O. Dürr, predsjednik IVU-a.

Ovaj događaj je bio goruća tema rasprave u češkom vegetarijanskom časopisu "Prirodni liječnik", gdje su opisan kao znak rastuće nacističke moći i rasnog čišćenja. Kao glavni krivac za to da nije došlo do ponovnog izbora Schnitzera za predsjednika IVU-a spominjan je Hans Erwin Feix, koji je tada bio tajnik IVU-a. Događaj je malogdje zabilježen, ali je po pričanju mnogih bio posljednji i, nažalost, neuspješan pokušaj spašavanja Društva za prirodno liječenje. Društvo je tada nakratko postalo dijelom jednog drugog udruženja, koje je radilo pod nacistima, da bi uskoro prestalo djelovati. Schnitzer je umro u svom domu u veljači 1939., u dobi od 78 godina, malo prije nego li su njegove rođake odveli u koncentracijske logore. Bernhard O. Dürr umro je u ratu, a sudbina Hansa Erwina Feixa ostala je nepoznata.

Schnitzerovo Društvo za prirodno liječenje postalo je dijelom IVU kongresa, kada je 1923. bio u Stockholmu. Kafka je bio urednik lista Reformblatt od 1911. do smrti. Urednici tih časopisa su obično bili i članovi Društva za prirodno liječenje, koje je imalo više od 10.000 članova i bilo je jedno od vodećih, ako ne i najveće društvo na području Europe.

Unatoč činjenici da nema dokaza da je Kafka bio član toga društva, sigurno je da je bio urednik časopisa punih 15 godina i i da je podržavao Schnitzerovo zauzimanje protiv cijepljenja. U lipnju 1911. je bio u Schnitzerovom časopisu Reformblatt objavljen popis potpisnika koji su bili protiv cijepljenja. Na toj listi je Franz Kafka iz Praga naveden kao dvostruki krovni donator kampanje protiv cijepljenja.

U to vrijeme cijepljenje je bilo na stupnju 'testiranja na ljudima' pomoću nečistih tvari napravljenih na račun postupaka u kojima su mučene i ubijane životinje, što je imalo užasne posljedice na ljudsko zdravlje, pa čak i život djece. Austrijska vlada je pokušala cijepljenje ozakoniti kao obavezno, Schnitzer je međutim tražio da tome ne bude tako. Schnitzerov časopis pisao je o dokazanim nuspojavama i oboljenjima uslijed cijepljenja, što je dovelo do zapljene njegovog časopisa. Schnitzer je bio vrlo prodoran sa svojim idejama i brzo je promijenio ime časopisa, te je ponovo počeo objavljivati članke o zdravim životnim navikama. Njegovu borbu su podržali pojedini zastupnici u parlamentu, koji su mu pružili potporu i na području slobode objavljivanja tiskanih glasila.

Vratimo se Franzu Kafki. Kao što je već navedeno, 1910. je u svoj dnevnik napisao: 'Razmišljao sam o vegetarijanskoj večeri i ustvrdio da sam bio zadovoljan sa svojom probavom.' Uzrok izlječenja probavnog sustava nije bila samo zdrava prehrana, već i tjelesne vježbe, koje su mu pomogle da osnaži svoje tijelo u tolikoj mjeri da je ponosan išao plivati u javno kupalište samo pola godine nakon što ga je bilo stid pokazati svoje koščato tijelo.

Zahvaljujući Kafkinim dnevnicima možemo saznati da je na silvestersku noć 1911. za večeru jeo crni korijen (latinski naziv Scorzonera) uz špinat i četvrt litre soka Ceres. O hrani koju je uživao također je često pisao svojoj obitelji, kao 1911. u pismu sestri Elli:

'Evo, pijem mlijeko iz brusnice, jedem herkulo (vrsta krumpira), punjeni kupus, vrtne juhe i ostale dobre namirnice, na kojima mi ni ne možete zavidjeti.'

Schnitzerov sustav ga je toliko oduševio da je u ožujku 1912. u dnevnik napisao: 'Želim si da imam toliko snage da osnujem Društvo za prirodno liječenje.'

Kafka je za svoj odmor odabrao samo naselja i restorane gdje je mogao dobiti vegetarijansku prehranu, koja je bila lijek za njegove zdravstvene poteškoće. Zbog svojeg načina prehrane je nemalo puta imao teškoća sa svojom obitelji, osobito s ocem, koji njegov način života zapravo nikada nije prihvatio. Podupirali su ga njegovi prijatelji, koji su vidjeli dobre strane njegovog zdravog načina života.

U pismu svojoj djevojci Felice 1912. Kafka je napisao:

'Moj način življenja, kojeg je pozdravio moj želudac, može ti se činiti glup i neprihvatljiv. Moj otac se je mjesecima tijekom dužih obroka skrivao iza novina, dok nije prihvatio moj način prehrane. Naravno, moram naglasiti da ne pijem alkohol, kavu i čaj, i da u pravilu ne jedem čokoladu.'

Nekoliko dana kasnije Kafkina majka potajno je pisala njegovoj djevojci Felice:

'Molimo te da upotrijebiš svoju moć kako bi promijenila njegov način življenja. Za to ćemo ti biti uistinu zahvalni.'

Kafka je nakon toga bio prisiljen objasniti Felice kakvu hranu jede, zašto su tako hrani, a onda je dodao: '.... za mene ne postoji nijedna druga hrana koja bi me mogla zanimati kao ova u kojoj uživam.'

Podršku mu je ponudio prijatelj Max Brod, koji je Felice napisao:

'Franz je nakon mnogo godina pronašao pravu hranu za sebe i to je vegetarijanska prehrana. S tom hranom si je izliječio želudac i sada izgleda vrlo zdravo i krepko ... Na žalost, sada roditelji stavljaju pritisak na njega da iznova počne jesti meso.'

Felice je priznala da sama uživa meso i kako je molila Kafku da ga počne jesti i on. Kafka je odgovorio: 'Dopustiti kobasice, mljeveno meso i druga nepcu ugodna mesna jela, značilo bi isto što i prihvatiti činjenicu da veće količine čaja, posebice ako ga se često pije, dovode do trovanja, a ti, poput ostalih braniš svoje stajalište na otrov, na koji ste navikli.'

Felice ga je pohvalila da dobro kuha, ali joj je Kafka odgovorio:

'To je beskorisno za naše domaćinstvo, osim ako se ti ne naučiš kuhati stvari poput... Nadam se, da će naše domaćinstvo biti vegetarijansko?'

Uz to pismo je poslao Felice knjigu J. P. Mullera, pod nazivom 'Moj sustav za žene'.

Kasnije je Kafka pisao drugim prijateljima, uključujući i Grete Bloch, koja je živjela u Beču. Pritom je promicao vegetarijanstvo i ljude je upoznavao s dobrim učincima takve prehrane na njihovo zdravstveno stanje.

'Draga gospođo Bloch! Kao sljedbenik prirodnog liječenja nisam iznenađen da imate česte glavobolje. Kao vaš prijatelj, osjećam se zabrinut! Ne biste li učinili jednu jednostavnu promjenu u vašem životu – ne biste li počeli jesti vegetarijansku hranu? Meso uništava vaše jako iscrpljeno tijelo. U vašoj blizini, u Opolzerskoj ulici blizu kazališta Hofburg, je vegetarijanski restoran, najbolji koji sam ikada posjetio. Restoran je čist, ugodan, vodi ga prijazna obitelj. Čini mi se da je bliže vašem poslu nego li stanu. Siguran sam da je hrana u Thalysiji (ime restorana) jeftinija od ove koju sada uživate, što je važno za vas, zar ne? Znam da ćete tamo jesti jako dobru hranu i da ćete u njoj uistinu uživati i da (možda nećete osjećati tako odmah prvog dana) ćete primijetiti da ćete se osjećati slobodno i snažno, dobro ćete spavati i buditi se svježi. Priželjkujem da barem probate.'

Nekoliko dana kasnije Kafka je napisao:

'Ništa mi ne pišite kako vaše glavobolje. Znači li to da su konačno glavobolje prestale zbog vegetarijanske prehrane? S takvom prehranom dat ćete primjer svakome da može izliječiti glavobolje s prirodnim pristupom liječenju.'

U drugom pismu mu je gospođa Bloch pisala o nepodnošljivim zuboboljama uzrokovanim hladnim vjetrom. Kafka je odgovorio:

'Moram vam reći da puhanje vjetra ne može biti uzrok vašoj zubobolji. Dapače! Zubima je ugodno ako puše vjetar. Uzrok slabim zubima je vjerojatno loša zubna higijena – kao što sam i sam iskusio – prouzročena mesnom prehranom. Ljudi jedu, smiju se i razgovaraju istovremeno, dok se mala vlakna mesa uvlače u prostor između zuba, gdje se raspadaju i trunu poput ranjenika zarobljenih između dva kamena. Jedino meso ima takvo svojstvo, da onemogućuje jednostavno čišćenje zubi. Kada bi čovjek bio stvoren za potrošnju mesa, imao bi zube takvih oblika kao grabežljivci - oštre i razmaknute - za kidanje mesa. Ne znam što da vam još napišem kao pripomoć. Zacijelo još niste bili u restoranu u Opolzerskoj ulici. Kako to da ne idete tamo čak i sada, kada je sezona svježeg povrća?'

Kafka se oštrim riječima obraćao ljudima da postanu vegetarijanci. Na svojim putovanjima često je morao braniti vegetarijanstvo (pred drugačijim stavovima mesojeda i pivopija), kao nešto što je dobro za ljudski um.

Evo nekih mjesta u kojima je Kafka ručao tijekom svojih putovanja:

Thalysia Reichenberg/Liberec

Thalysia je jedan od prvih vegetarijanskih restorana u Češkoj, koji je otvoren krajem 19. stoljeća. Otvorila ga je gospođa Amalia Gebhardt, rajhenberška aktivistica za ženska prava. U restoranu su bili dobrodošli vegetarijanci, žene i svi oni koji su bili u potrazi za zdravijim življenjem, uz iznimku pušača, mesojedaca i alkoholičara. Bilo je šaljivih pjesama i priča o tom restoranu, zbog njega je došlo i do nekoliko uličnih tuča. U Thalysiji su imali na raspolaganju 20 jelovnika, bezalkoholna pića, salate, čajeve, svježe voće i sokove... Restoran je bio otvoren od 7 sati ujutro do 10 sati navečer. Pod pritiskom ostalih restorana Amalia Gebhardt morala je zatvoriti restoran 1912. Kafka je restoran posjetio tijekom poslovnog putovanja u Reichenberg, odakle je poslao svojoj sestri razglednicu sa slikom restorana i hrane koju je jeo u njemu.

Warnsdorf - Reformspeisehaus David Zimmer

David Zimmer’s Reformspeisehaus (Drugačije svratište) u Warnsdorfu bio je prvi vegetarijanski restoran u Češkoj. Vlasnik Zimmer je bio dobar prijatelj Moritza Schnitzera i također vrlo aktivan u Schnitzerovom Društvu. U ovom restoranu je bila knjižnica Saveza za zdravo življenje. Kafka je u ovom restoranu 1911. sreo Schnitzera. Od tuda je također poslao razglednicu svojoj obitelji.

Berlin - restoran u Friedrichstrasse

U berlinskoj ulici Friedrichstrasse bila su barem dva vegetarijanska restorana. Otkako je Kafka redovito posjećivao Berlin, vjerojatno je također bio redoviti gost svih vegetarijanskih restorana u Berlinu. U listopadu 1923. napisao je prijatelju Maxu Brodu: 'Jeli smo kajganu od jaja s krumpirom (odlično uz dodatak dobrog maslaca), vegetarijanski odrezak, tjesteninu s pireom od jabuke, kompot od šljiva i salatu od paradajza.'

Trinaest godina prije Kafka je pisao Brodu:

'Ništa nije tako dobro kao hrana u tom restoranu. Umjesto običnog kruha imaju grahamov kruh. Upravo čekam pšenični puding, malinov sirup, zelenu salatu s preljevom od vina od ogrozda. Čaj od lišća jagoda odlično odgovara opisu savršene hrane.'

Pored ovih restorana, Kafka je vrlo dobro poznavao slična mjesta, primjerice u Beču, Pragu, Švicarskoj i drugdje. Poznato je gdje je u Pragu kupovao vegetarijansku hranu, te da je imao dosta vegetarijanskih kuharica. Često je govorio da se kuhati može lako naučiti.

Postoji još jedno nagađanje o Kafki i o tome da je njegov način života oslabio njegovo zdravstveno stanje. Statistički podaci bolesnika s TBC-om (tuberkulozom) bili su sljedeći: 40% pacijenata umrlo je unutar prvih godinu dana nakon otkrića simptoma zbog povraćanja krvi (tako su umrli Kafkin prijatelj John Keats iz Engleske i češki pjesnik Jiří Wölker), a preostalih 50-60% pacijenata umrlo je do pete godine nakon otkrića simptoma TBC-a. Kafka je živio sedam godina nakon otkrića bolesti.

Postoji još jedna neobična okolnost. U listopadu 1918. Kafka se zarazio tzv. španjolskom gripom, epidemičnim oblikom gripe, uslijed koje je umrlo gotovo 100 milijuna ljudi diljem svijeta tijekom Prvog svjetskog rata. Tisuće potpuno zdravih ljudi u Kafkinoj okolini umro je zbog ove opasne gripe, Kafka se, međutim, i pored smrtonosne tuberkuloze vrlo brzo oporavio.

Liječnici mu nisu mogli pomoći pobijediti tuberkulozu, ali su Schnitzerovi savjeti u vezi vegetarijanske i zdrave prehrane, kao i tjelesne vježbe, Kafki za nekoliko godina produžili život. Na fotografiji iz 1921., u dobi od 38 godina, unatoč borbi protiv TBC-a, izgleda kao zdrav i mlad čovjek. Kafka nije imao veliko povjerenje u liječnike službene medicine, iako je redovito išao na savjetovanja u vezi sa svojom bolešću. Godine 1916., kada je njegovo tijelo već bio načeo TBC, liječnik mu je savjetovao: 'Što manje pušenja, bez alkohola – možda samo povremeno, više povrća nego mesa, bez mesa za večeru, plivanje...'. Kafka nije bio pušač, nije uživao alkohol, nije jeo meso, nego samo voće i povrće, a uz to je svakodnevno išao plivati. Nije čudno da je izgubio povjerenje u službenu medicinu.

Godine 1920. pisao je svojoj sestri: 'Ne želim ići u toplice! Zašto? Zato što će me liječnik zgrabiti i gurnuti mi mesne odreske u grlo sa svojim od dezinfekcijskih sredstava smrdljivim prstima.' Za svoje liječenje odabrao je samo naselja gdje su mu pri liječenju mogli ponuditi vegetarijansku prehranu. Iste godine, kada je bio u lječilištu u gorju Tatre, nisu imali sluha za njegovu želju već su mu kao dio terapije propisali prehranu ribom. Kafka je napisao svojoj sestri:

'Večeras sam bio vrlo žalostan jer sam jeo sardine. Inače, dobro su ih pripremili, s majonezom i pireom od krumpira, ali bili su to sardine. Još nekoliko dana potom sam imao želju za mesom i kažem ti, bila je to za mene ozbiljna pouka. Žalostan kao hijena hodao sam kroz šumu. Žalostan kao hijena sam proveo noć. Zamišljao sam hijenu koja je usred šume pronašla zatvorenu konzervu sardina, koju je tamo izgubio turist, i koju sada pokušava otvoriti zubima da bi došla do hrane. Koja je razlika između čovjeka i hijene? Ona ima potrebu, koju mora zadovoljiti, nama je ne treba, ali je ipak želimo. Liječnik me je tješio, tvrdeći da ne trebam biti tužan. Rekao sam mu da sam ja pojeo sardine, a ne one mene.'

Iako je Kafkin način života doprinio njegovom biću, zdravstveno stanje mu se pogoršalo 1924. i 3. lipnja te godine umro je u lječilištu u blizini Beča odbijajući bilo kakvu hranu.

Kafka je bio živahan vegetarijanski aktivist, a Moritz Schnitzer važna osoba u povijesti IVU. Moritz Schnitzer nije bio član sekte, već humanist i filantrop, koji je zajedno sa svojim istomišljenicima razvijao IVU tijekom 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća.

Kafkina životna želja je bila da ode u Izrael i otvori vegetarijanski restoran u Tel Avivu sa svojom posljednjom djevojkom Dorom, gdje bi radio kao konobar.

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1829

  • Comments(0)//kafka.mediana.se/#post22